May
2015
Da napišem nešto o malo o Maroku i Zapadnoj Sahari,a što već nisam pomenuo u prethodnim tekstovima.
Putovanje
Po meni lično najbolje i najbrže na ovaj način.
Cena karte veoma opravdava da se ne ide preko Francuske i Španije.
Jednostavno,suviše kilometara,veći troškovi i na kraju ništa ne vidiš osim bele linije na putu.
Francuska,a posebno Španija zaslužuju da se obiđu posebno i sa velikom pažnjom.
Doček kod naplatne rampe!
(Platio sam putarinu)
Oni nasmejani,a ja jedva na nogama stojim.
Drago mi je što ste me sačekali.
Lep je osećaj!
Neću ni reći,ni napisati zahvalnost.
Dela su tu da se to pokaže i oduži.
Nema kamile,a ni registarskih tablica.
Ovo je nekako moja tradicija,sa svakog putovanja dve fudbalske i jedna odbojkaška lopta.
Sa leva na desno:
1. Nikola Pira (Italija,mada on kaže “SARDINIA FOREVER!”) Honda NC700X
2. Daniele Mastroianni (Italija) Triumph Bonneville
3. Saša Petrović (Srbija) BMW R 1200 GSA
4. Nadir Garzetti (Švajcarska) KTM 1190 R
5. Paolo Tosco (Italija) Suzuki DR 650 SE
6. Davide Vernizzi (Italija) Triumph Bonneville
7. Paolo Valastro (Italija) BMW R1100 GS
8. Gionata Cavaleti BMW R100RS
Malo fotki Barcelone.
Ništa posebno,ono što je moglo sa broda.
Malo fotografija sa broda.
Onih umetničkih.
I mene negde da ima. 🙂
Pošto smo sve teme ispričali,malo sunčanja i gledanja u nebo.
One moto priče: “Gde smo bili i gde ćemo ići…”
Luka TANGER MED.
Mnogo brodova za različite destinacije.
Velika gužva na čekiranju.
Neki arapi se posvađaše i samo što ne izbi tuča.
Eeeee,kada bih bar znao zašto. Ništa ne razumem.
Malo je zeznuto ako imaš konflikt sa njima.
Nikada ne znaš šta ti kaže i da li ti je nešto opsovao.
Ceo jezik im je nešto jednoličan.
Kod momaka italijanske nacionalnosti tuča može da izbije i kada pevaju pesmu,a ti ih ništa ne razumeš.
Jednostavno jezik je takav,energičan i kao pesma koja se dobro rimuje.