Jan
2025
Prošlo je 10-ak dana od povratka sa puta.
Posao i obaveze koje su čekale su jednostavno uzele maha i mora sve da se nadoknadi.
U narednim redovima ću napisati neke utiske celokupnog puta,osećaja za okolinu i sopstvenog viđenja.
S obzirom da sam obišao veći deo Evrope,a i delove okolnih kontinenata,mogu i da poredim sa onim što sam video.
Poslednji dan jednog putovanja.
Uvek nekako najnaporniji,ali je danas bio i stresan.
Verovatno što žurim da stignem i pokušavam da preteknem umor.
Uz laki doručak na popularnom mestu podgoričkih momaka,krećem ka Beogradu.
Još jednom zahvalnost Ratku što me je primio kao gosta,a nije dozvolio da ništa ide na moj račun.
Insistiranje nije pomoglo.
Upoznajte obalu da bi ste je više voleli.
Malo prisećanje sa lepim pejzažima pribalnog dela Crne Gore.
Put od Ulcinja me vodio preko Bara,Svetog Stefana,Budve,Cetinja i na kraju dana Podgorice.
Sezona je skoro na kraju i nema gužvi osim malo oko Budve.
Put koji se penje od Budve ka Cetinju je još sređen i dodata su dva-tri tunela.
Moram da priznam,za “odvrtanje” gasa savršeno.
Jedini je problem ako naiđu neka kola “bratski” nastrojena i požele da imaju mini trku sa Vama. A desilo se danas,dva puta.
Šta da kažem,samo se pomerim u stranu i smanjim gas.
Nemam želju da merim veličinu. I jačinu.
Moram da priznam,sviđa mi se putovanje brodom.
MIr,tišina,svoja kabina. Znaš da je motor na bezbednom.
Iskreno,malo su me čudno gledali na samom brodu,ima dosta pripadnika Albanske nacionalnosti.
I uvek im nekako pogled sklizne ka mom levom rukavu(na njemu je zastava SRB).
Lake konverzacije i osmeh rešavaju sve.
U Drač pristajemo oko 8h ujutro.
I od tada se ovaj dan zove “dan bezobrazluka”.
Stalno neki redovi i kolone,a ja baš ne umem da čekam.