Današnji dan je bio onaj koji je trebao da se odigra u Srbiji.

Pravljenje ruta,planiranje lokacija,predela i lepih mesta da se vide.
Ovde uvek postoji nekoliko problema.

1. Svaka ruta koju sam pravio unapred,na samom putu je toliko izmenjena da ne vidim zašto trošim vreme.
Ali,svaki put mora da ima cilj,ostalo su samo usputne tačke.

2. Kada mislimo da je sve u redu,uvek se nađe sitnica koja remeti plan.

Pregledom motocikla,primetio sam da centralni šraf na zadnjem točku ima pukotinu.
Neko bi rekao:”ma vozi dalje!”,a opet ispred sebe imam preko 6000km i ne bih da rizikujem.

Posle jedne godine,a i malo više pauziranja,opet povratak na putovanja.Malo drugačija od ostalih,malo sunčanija,u svakom slučaju meni posebna.Ko nije pratio prethodna putovanja,ima mogućnost da ih pregleda u prethodnim postovima.Kako i sam naslov glasi,na ovo putovanje sam rešio da krenem baš u poslednjem trenutku.

Prethodna putovanja sam unapred najavljivao i pisao,a ovo sada počinjem sa puta. Trenutno sam na lepom istarskom poluostrvu.
Na putu između Poreča i Pule.Ovde sam do ponedeljka pa nastavljam prema svojoj zadatoj ruti.Plan je da preko Istre,San Marina,Toskane,Napulja,dođem do Sicilije.A onda,ako volja snaga i još ponešto budu dozvoljavali da odem do Tunisa.To je odmah tu levo od Palerma,pravo od Trapanija pa nekih 9 sati trajektom.

Srbija sa sunčanim danom dočekuje putnika.
Lep osećaj povratka.
Savršen dan da se završi jedno putovanje.

U Normandiji na plaži OMAHA sam napunio tri flaše peska.
Zamolio sam mog druga Željka da odštama nalepnice i zalepi na male metalne kutije.
Mislim da je lepa simbolika,cilja putovanja.
Takođe u filmu “Spasavanje Redova Rajana” jedan od junaka,po iskrcavanju na plažu,ležeći u zaklonu,iz torbe vadi malu metalnu kutiju i puni peskom.
Zatvara istu,a na kutiji je natpis FRANCE.
Vraća u torbu,a u unutra se nalaze još dve iste kutije sa natpisima ITALY i AFRICA.

Plan je bio da uopšte ne perem motocikl tokom celog putovanja.
Nisam nikada do sada. Ni na jednom putovanju do sada.

A baš je prljav. Na fotografijama ne izgleda tako,ali ja se družim sa njim svaki dan i poznajemo se.

Želja mi je da u Beograd vratim kolekciju od nekoliko hiljada insekata pokupljenih usput i u raznim državama.
Muhe iz Hrvatske,bubice iz Slovenije,malo iz Austrije,Italije,Lihenštajna,čisti Švajcarski leteći insekti,Francuska,Španija,Luksemburg,Nemačka i Mađarska.

Iz svake države po neki suvenir ili nekoliko stotina.

I ovo mesto je jedan od mojih favorita na putovanju.
Oduševljen sam kako je sve uređeno i napravljeno. Svaki detalj.
Sve minijaturno,a opet sa stilom.
Realno,može da spava 4-oro ljudi.
A grejanje…to je posebna priča.

Ležim u krevetu i nešto čitam,kada vidim sa leve strane ležaja,ne kreveta,nešto svetluca.
Pogledam,mala sprava sa brojevima od 1-3
Kabl vodi u dušek.

Iskreno,svašta sam pomislio.
Ali ipak uključio. Posle 5min. Milina!
To je toliko ugrejalo. Još jedan detalj koji čini celu kućicu posebnom.

Po jutru se ne poznaje uvek dan.
Tako je I ovaj krenuo sa 3-4’C iznad nule,a onda se u toku dana podigao na 15-16.
Idelano za vožnju.

Planirano danas oko 600km.
Iz Francuske ulazim u Nemačku I cilj mi je grad Ingolstad.
Nekih 60km pre Minhena.
Zašto tamo…pa vidi se na prvoj slici,a I logičan mi je sled putovanja.

Nema istorije!

Ovaj grad je široj javnosti poznat po tome što se ovde nalazi fabrika AUDI.
Sitnica.