Moram da priznam,San Marino mi se prilično svideo.
Ima neku posebu energiju. Kao da nije tu negde u Italiji.
Podseća me na tvrđavu sa vitezovima i princezama i nekako bih ovo više mogao da “smestim” na neki sever Francuske ili čak i Veliku Britaniju.

Krećem dalje. Cilj današnjeg dana jeste mali gradić Orvieto.
U centralnoj Italiji,oko 150 km pre Rima. regija Umbrija.
Specifičan po tome što se ceo stari grad nalazi na kamenoj litici.

Ono što jeste lepo u današnjem danu jeste da je imao oko 300km vožnje,ali sam rutu tako napravio da nije bilo kilometra autoputa,a i vrlo malo ravnih magistrala.
Sve neki sporedni i popreki putevi koji vode kroz planine,šume i konstantno krivudaju.
Predeli Toskane. I krivine Toskane.
Sam asfalt nije bio baš savršen,a na pojedinim mestima baš željan restauracije.

Novi dan iznad ovog grada je obećavao vruć dan bez daška vetra.
„Moram da pobegnem što pre u planine,pošto ovako nema smisla voziti.“

Pre izlaska iz grada prolazim kroz sam centar Lido di Jesolo i shvatam koliko je ovo samo jedno jako turistilko mesto.
Malo bolje od Budve,malo lošije od Poreča,a opet potpuno isto.

Magistralni put me vodi pored mora i po periferiji Venecije.
Na jedno dugačkom mostu ili putu ili ne znam kako se zove kada put ide 5-6 km,a sa obe strane more…na levoj strani u daljini vidim onaj stari deo Venecije,onaj koji nikada nisam obišao.
A znam da hoću. Ali ne sada.

Kako prva slika sa bagmington terena kaže:
“Svake godine radimo najbolje što možemo!”
Ovo jeste bukvalan prevod i uzet je,sa malom izmenom,od jednog finog gospodina.
Koga interesuje može da se nađe.

Prva stanica danas kod Pavleta kući(hiša,slov.prim.aut.)
Druga stanica KTM servis na obroncima Ljubljane.

Genijalan majstor Miha je prvo pogledao motor,pa mene,a onda opet motor i uzdahnuo je jako i došlo je do prekida filma.

Rasklopio je i pregledao sve što je imalo malu naznaku ili sumnju za nečim.
Prednji,zadnji točak,ulje,filteri,kočnice,kontakti,rashladna tečnost,turbo punjač,…

Danas ceo dan pokušavam da shvatim zašto svako putovanje mora da počne dramatično?

Na putu za Normandiju,procureo mi je amortizer.
Na putu za Portugaliju,su bile neke sitnice oko radio stanice i elektronike.
U Nemačkoj problemi oko Autocoma.
U Italiji 2012-e menjač.
Za Put oko Crnog Mora,bolje da ne pišem.

Možda je to “ulaznica” za svako sledeće ili baš ovo putovanje,da protekne bezbedno.
Ako je ovo karta,svaki put ću da je platim.

Da li sam ljut,pa jesam? Ne na sebe. Već na nebo i zvezde.
Znam koliko pazim na svaki detalj,pa mi je zato krivo.
Da,možda sam ovaj put sve radio na brzinu,pa je i ovo krivica,sitnica ili nešto što je moralo da se dogodi.

Današnji dan je bio onaj koji je trebao da se odigra u Srbiji.

Pravljenje ruta,planiranje lokacija,predela i lepih mesta da se vide.
Ovde uvek postoji nekoliko problema.

1. Svaka ruta koju sam pravio unapred,na samom putu je toliko izmenjena da ne vidim zašto trošim vreme.
Ali,svaki put mora da ima cilj,ostalo su samo usputne tačke.

2. Kada mislimo da je sve u redu,uvek se nađe sitnica koja remeti plan.

Pregledom motocikla,primetio sam da centralni šraf na zadnjem točku ima pukotinu.
Neko bi rekao:”ma vozi dalje!”,a opet ispred sebe imam preko 6000km i ne bih da rizikujem.

Posle jedne godine,a i malo više pauziranja,opet povratak na putovanja.Malo drugačija od ostalih,malo sunčanija,u svakom slučaju meni posebna.Ko nije pratio prethodna putovanja,ima mogućnost da ih pregleda u prethodnim postovima.Kako i sam naslov glasi,na ovo putovanje sam rešio da krenem baš u poslednjem trenutku.

Prethodna putovanja sam unapred najavljivao i pisao,a ovo sada počinjem sa puta. Trenutno sam na lepom istarskom poluostrvu.
Na putu između Poreča i Pule.Ovde sam do ponedeljka pa nastavljam prema svojoj zadatoj ruti.Plan je da preko Istre,San Marina,Toskane,Napulja,dođem do Sicilije.A onda,ako volja snaga i još ponešto budu dozvoljavali da odem do Tunisa.To je odmah tu levo od Palerma,pravo od Trapanija pa nekih 9 sati trajektom.