Moram da priznam,sviđa mi se putovanje brodom.
MIr,tišina,svoja kabina. Znaš da je motor na bezbednom.

Iskreno,malo su me čudno gledali na samom brodu,ima dosta pripadnika Albanske nacionalnosti.
I uvek im nekako pogled sklizne ka mom levom rukavu(na njemu je zastava SRB).

Lake konverzacije i osmeh rešavaju sve.

U Drač pristajemo oko 8h ujutro.
I od tada se ovaj dan zove “dan bezobrazluka”.
Stalno neki redovi i kolone,a ja baš ne umem da čekam.

Oproštaj sa Sicilijom!
Verovatno Sunce sija jače i boje su lepše kada odlaziš sa ovakvog mesta.

Način da te zadrži,privuče i natera da se ponovo vratiš.
Neću sada o mom ukupnom mišljenju,to ću ostaviti po povratku u Beograd.

Od Katnanje,put me je vodio pored Taormine i kao krajnja tačka Sicilije grad Mesina.
Trajekt odatle vodi do grada Reggio di Calabria.
Rastojanje od 3-4 km se prelazi za 15min,ali ima jedna sitnica,kako ući na trajekt a bez bezobrazluka.
Pa nikako!

Severno do grada,pa malo uzbrdo,pa naokolo,pa još uzbrdo pa krivina za krivinom,pa žičara i donekle vrh pa sve to nazad.

Ceo dan u jednoj rečenici.
Da,ceo dan sam posvetio jednoj planini i ne običnooj već zvanično jedinom aktivnom vulkanu u Evropi.

Početak tog puta baš nije ni obećavao,mnogo malih mesta koja su prilično prazna,ali su skoro svako je bilo okićeno i spremno za neko “zezanje” ovih dana. Ili je već bilo pa nisu sklonili?

Posle lakog spleta uskih ulica(ovo mi navigacija pokazuje ko je glavni) i raznih sokaka,dolazi odlična deonica u trajanju 50km.

Obišao sam veliki broj gradova.
Poslovno,privatno,motorom ili slučajno.
I moram da priznam,retki su gradovi koji mogu da me oduševe,učine drugačijim,boljim ili svesnijim da ne živim u centru sveta.
A možda i za “upoznavanje” sa gradom treba više dana ili nedelja.
Sam način i razlog mogu da učine remek delo sasvim malim ili obrnuto.

Ovaj grad ima svoju posebnu energiju,drugačiji je.
Nije ono što me “pomeri”,ali samo viđenje da ovakav grad postoji može da pomogne u tome da postanem bolji.
Sam za sebe,a i za druge.

Prethodna noć je bila veoma teška za mene.
Mislim da je previše Sunca prethodnog dana dalo danak,a i to što sam prethodinih dana vrlo malo spavao.

Jednostavno znam svoje limite i način na koji telo reaguje.

Probudio sam se rano ujutro,a napolju je padala kiša.
Danas ima dosta kilometara,pa bolje i kiša nego velika vrućina.

Dogodilo mi se ovako slično pre nekoliko godina i znam kako će biti,ceo dan borba mašine i čoveka.

Današnji dan je blago rečeno bio “sunčan”.
Sa jednim malim nevremenom koje je trajalo 15min,ali je posle toga more bilo značajno toplje.

Prelepo malo mesto oko 150km od grada Palerma,ako se ide direktno.
Gomila niskih kućica,barova,restorana,jedna velika peščana plaža i još jedna ogromna stena.

I da more je stvarno bilo toplo.
Toplina koja može da se oseti samo posle ulaska u lokalni bazen koji je prethodno posetila tinejdžerska ekskurzija.
Jedina razlika je što je more ipak plavo,a taj bazen žut.

Odlazak iz Palerma je protekao,pa sa gužvom u saobraćaju.
I to velikom.I išlo mi je od ruke da budem bezobrazan,pa čak i neko vreme da pratim 2-3 skutera kako se provlače,ali mnogo sam veći i ne mogu baš svuda gde i oni.

Kakav god bio moj opis u prethodnom postu,žao mi je što odlazim iz njega.
Grad sa dušom i takav će ostati u mojim mislima.

Plan za današnji dan je oko 230 km,krajnja tačka San Vito lo Capo. Letovalište na krajnjem zapadu Sicilije.
Mesto na koje idu stanovnici Palerma da odmaraju.
Direktnim putem do tamo ima oko 120 km iz Palerma,ali ja malo okolo. Preko planina.